Mersiha Husagić, rediteljica filma CHERRY JUICE koji će otvoriti ovogodišnji festival. Umjetnica, glumica, jurorica BIHLAFF 2024
Mersiha Husagić je rođena 1989. godine. U septembru 1992. godine je zbog rata u Bosni i Hercegovini otišla napustila sa majkom svoj rodni grad Bijeljinu. Porodica je ponovo opet bila zajedno u Hamburgu, gdje je živio njen otac koji je vec ranije pobjegao zbog političkog progona.Stanovali su prvo po azilantskim centrima. kasnije kod jedne njemačke porodice. Poslije nekoliko pokušaja izgona, porodica je ipak mogla ostati u Njemačkoj. Njen rodni grad je pretrpio teska oštećenja tokom rata. Sada je dio Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini. Još kao dijete, Mersiha je voljela filmove i već školsko doba je glumila u njemačkim filmskim i televizijskim produkcijama. Nakon što je završila srednju školu, pohađala je dramsku školu u Hamburgu i radila kao glumica za Film i televizijske produkcije. Godine 2015. upisala se na Univerzitet likovnih umjetnosti u Hamburgu. Na univerzitetu je snimila nekoliko kratkih filmova i jedan dokumentarni film prije nego što je 2019 godine počela snimati svoj dugometražni prvijenac CHERRY JUICE, a završila ga julu 2023.
1. Momentalno živiš Parizu, imaš li neki projekat na kojem tamo sada radiš?
Da, pišem scenarij drugog dugometrazžnog filma; zove se Lac noir noir na francuskom i na engleskom Black black Lake. Radi se o dva umjetnika, Laurence iz Pariza, koji se bavi skulpturom i nosi svoje traume iz djetinstva i Mira iz Bosne, koja se bavi instalacijom zvuka a traume iz rata u Bosni prate je još uvijek. Njih dvoje se upoznaju u momentu krize, tražeći zajedno rješenje za njihove umjetničke projekte, koje ih odvodi na odiseju kroz Francusku, Italiju i Bosnu.
2. Biti filmski radnik u Francuskoj ili Njemackoj a imati korijene na Balkanu, kako je to spojivo? Da li je to više prednost ili prepreka?
Meni su se pomiješali svi jezici i čini mi se da ne pričam ni jedan više kako treba. Na primjer evo za moj drugi film, počela sam ga pisati na engleskom, jer je internacionalni projekat. Onda smo ga preveli na francuski, za CNC (fondacija za budget) onda sam ga prevela na njemački isto za traženje budžeta, i sad pričam o njemu na bosanskom. Znači ima više verzija na različitim jezicima i to nekad zamara. Na drugoj strani volim imati mogućnost upoznavanja različitih kultura. Tek odkad živim u Francuskoj, razumijem nijhovu kulturu. Naravno ne sve, ali sve više. Volim da spojam različite kulture, umjesto da postavljam granice. Moja vizija je sklanjati iste, i davati mogućnosti većeg razumijevanja.
3. Sta očekuješ od festivala u Bottropu?
Razgovore o kinematografiji i kulturi kao i razmjenu iskustava.
Radujemo se našem druženju
S.C.
